Virusi u živim bićima
virusi (lat. virus: otrov), uzročnici zaraznih bolesti u ljudi, životinja i biljaka
nalaze se i u svim ostalim tipovima organizama
virusi koji napadaju bakterije - bakteriofagi
Neke virusne bolesti se mogu dijagnosticirati klinički i epidemiološki - prema dobro poznatim virusnim sindromima poput ospica, rubele, rozeole infantum, infektivnog eritema i vodenih kozica, ili tijekom epidemijskih izbijanja poput gripe
Kod drugih je konačna dijagnoza potrebna uglavnom kada specifično liječenje može biti korisno ili kada uzročnik može predstavljati prijetnju za javno zdravlje - teški akutni repiratorni sindrom SARS
U takvim slučajevima potrebno je učiniti pretrage.
Antiviriotici
Antivirotici: Do napretka u primjeni antivirusnih lijekova dolazi brzo.
Antivirusno liječenje može biti usmjereno na različita razdoblja replikacije virusa.
Ono se može uplitati u vezanje virusnih čestica na membrane stanica domaćina ili u razodijevanje virusnih nukleinskih kiselina, sprječavati stanični receptor ili čimbenik potreban za replikaciju virusa ili blokirati specifične enzime i bjelančevine koje kodira virus, bitne za virusnu replikaciju ali koji nisu normalni za metabolizam stanice domaćina a koji se u njoj stvaraju.
Antivirusni lijekovi se najčešće rabe za liječenje i profilaksu infekcije herpes virusima
uključujući i citomegalovirus
respiratornim virusima i HIV-om.
Međutim, neki lijekovi su učinkoviti protiv mnogo različitih vrsta virusa.
Neki lijekovi protiv HUV-a se proučavaju za primjenu kod drugih virusnih infekcija kao što je ona hepatitis B virusom (HBV).
Interferoni
Interferoni: Interferoni su spojevi koje otpuštaju zaražene stanice domaćina prilikom odgovora na virusne ili druge strane antigene.
Postoji mnogo različitih interferona, koji imaju brojne učinke koji obuhvaćaju prekid translacije i transkripcije virusne RNK i zaustavljanje virusne replikacije bez prekidanja normalnih funkcija stanice domaćina.
Interferoni se ponekad primjenjuju vezani za polietilen glikol (pegilirani pripravci), koji omogućavaju polagano, suzdržano oslobađanje interferona.
Interferonsko liječenje virusnih infekcija se primjenjuje kod hepatitisa B i C te humanog papilomavirusa.
Interferon je indiciran kod bolesnika s kroničnom infekcijom HBV-om ili hepatitis C virusom (HCV) i s poremećenim testovima jetrene funkcije te ili virusnim opte rećenjem koje se može otkriti ili biopsijom potkrijepljene aktivne bolesti.
Rekombinantni oblik endogenog interferona-α se proučava kod leukemije vlasastih stanica, Kaposijeva sarkoma, infekcije humanim papilomavirusom i respiratornim virusima.
Neželjeni učinci su vrućica, tresavica, slabost i mijalgija, a u pravilu počinju 7 do 12 h nakon 1. injekcije i traju do 12 h. Također su mogući depresija, hepatitis te, kad se primjenjuju veće doze, supresija koštane srži.
Cjepiva i imuni globulini
Cjepiva djeluju poticanjem vlastite imunosti.
Cjepiva protiv virusa koja se široko primjenjuju su ona protiv gripe, ospica, zaušnjaka, poliomijelitisa, bjesnoće, rubeole, hepatitisa A, hepatitisa B, varicele i žute groznice.
Cjepiva protiv adenovirusa i boginja postoje, no primjenjuju se samo u visokorizičnim skupinama npr. vojni novaci
Imuni globulini postoje za pasivnu imunu profilaksu u ograničenim okolnostima.
Neki se primjenjuju nakon izlaganja npr. imuni globulini protiv bjesnoće, hepatitisa
Drugi mogu pomoći pri liječenju bolesti.